Mnogo je razloga da se čovjek zapita, kakav je pravni, politički i socijalni odnos između države i naroda? Jedan od takvih razloga su i nedavne mirne demonstracije u Podgorici, koje su razbijene primjenom brutalne fizičke i hemijske sile i prinude.
Još od najstarijih vremena poznato je da je država organizacija vladajuće klase za zaštitu njenih klasnih interesa, da je u svim društveno-ekonomskim i političkim uređenjima, do socijalizma, to bila vladavina manjine nad većinom, vladavina povlašćenih i „odabranih” nad masom obespravljenih, poniženih i ugroženih, vladavina onih u čijim je rukama skoncentrisana politička i ekonomska moć, tj. vlast nad širokim pukom osiromašenih i potlačenih. Opšte je poznato da danas u Crnoj Gori tu manjinu moćnika na vlasti čine novopečeni kapitalisti, rentijeri, profiteri i tajkuni svih fela, koji su se preko noći obogatili, na sumnjiv, svakako ne na zakonit, način, otimanjem i pljačkom društvenih dobara i imovine, mutnim zelenaškim i korupcionaškim poslovima, organizovanim kriminalom i korupcijom, i da sve njih povezuju zajednički interes i privilegije, koje su spremni da brane do poslednje kapi sirotinjske krvi.
Kad se sve ovo zna, i ima u vidu, nije teško shvatiti domet i svrhu drakonske prinude koju ova vlast čini, i koja je spremna da u tome istraje.
Sve drugo, o vladavini naroda, o suverenitetu građana, o pravnoj državi i vladavini prava, o građanskoj demokratiji, o putu u Evropu i NATO – nije ništa drugo do prazna floskula i dimna zavjesa, kojom se zamagljuju oči i um, i ispira mozak.
Umjesto da se snaga i moć države i njena prinudna primjena okrenu protiv svih nezakonitih pojava i njihovih nosilaca, protiv kriminala i kriminalaca, protiv korupcije, organizovanog kriminala, šverca i droge, prodaje bijelog roblja i rasprodaje zemlje, koja se uvodi u dužničko ropstvo, a da se stvori socijalna i politička sigurnost građana, ta prinuda države se okreće protih njih, a naročito ako im zaprijeti ugroženost njihove vlasti, moći i privilegije.
Prvo je razbijena i rasturena radnička klasa, uništen je čak i srednji sloj, a nije formirana nova sa sazrelom sviješću o sebi i svojoj političkoj moći; narod je izdijeljen po mnogim ideološkim, vjerskim, nacionalnim i drugim osnovama, a opozicione partije rascjepkane i nejedinstvene sa liderskim ambicijama njihovih vođa. Koristeći takvo stanje (Divida et impera) država dobija sva obilježja totalitarizma, tehnokratizma i mafiokratije, a građani sve više tonu u siromaštvo i bijedu, dok se najveći dio inteligencije povukao u prividni mir jeftinu sigurnost. U državi vlada strah, osjećaj nemoći i beznađa, indolencija i bezvoljnost. Ni izbori ne odražavaju pravu volju naroda, jer se njegovi glasovi krčme i kupuju strahom, mitom i prijetnjama svake vrste.
Svaki pokušaj da se takvo stanje promijeni i zahtjev za demokratizacijom društva, proglašavaju se terorističkim, diverzantskim i nasilničkim akcijama uperenim na rušenje ustavnog poretka zemlje, što je pravni i politički osnov, i alibi, za primjenu sile i prinude. Besramno se zaboravlja da su i oni na isto takav način došli na vlast.
Tako će i ostati sve dok narod ne postane snažan i jedinstven politički činilac, koji će bez straha, poslušnosti i ropske poniznosti sam odlučivati o svojoj sudbini. Ali, znajući naš mentalitet, to može potrajati. Do tada mogu se očekivati i drugi manji ili veći lomovi i potresi, jer ova vlast i njeni čelnici nijesu voljni napustiti svoje pozicije, privilegije i položaje bez upotrebe svih raspoloživih sredstava pa makar to vodilo i do krvavih obračuna.
Branislav Ljumović
Podgorica